Franjevački samostan u Pridvorju

Gradnja je ubrzo počela, te je 1438. samostan osposobljen  za stanovanje, ali cjelokupna gradnja je potrajala tijekom idućih stoljeća. Tomo Ivanov, kamenar s Pila, gradi stupove i svodove klaustra, a pomažu mu Tonko Miloradović i Nikola Vlahušić. 1574. klaustar je dovršen (popločan 1656.)  1655. u samostan se uvodi živa voda s obližnjeg izvora poviše samostana, te iz tog doba potječu pilo i maskeron u sjevernom trijemu klaustra i maskeron s druge strane tog zida, u nekadašnjoj kuhinji. Isprva su bila podignuta dva samostanska krila, istočno i sjeverno, a kasnije u 17. st. je nadodano i zapadno krilo.

Za samostan bi se moglo reći da ima veoma burnu i ne toliko sretnu povijest, obilježenu neprestalnim razaranjima i procesima obnove. Naime, netom po dovršetku gradnje, stradao je u velikom potresu 1667, kada su pod ruševinama i poginula dva fratra. Popravljan je sporo tijekom cijelog 18. st., te čim je obnovljen snašla ga je nova katastrofa. U doba Napoleonskog rata, napadaju ga Crnogorci i spaljuju do temelja. Samostan se opet sporo obnavljao  tijekom 19. st. I nakon svih postupaka restauriranja, obnavljanja, očuvanja tokom prošlog stoljeća, 1991. ponovo je razoren od strane teškog topništva crnogorske vojske, kad je razoreno istočno i sjeverno krilo, a crkva znantno oštećena.

Unatoč svim razaranjima i devastacijama koje su snašle samostan, tijekom svog dugog postojanja, odigrao je važnu religioznu, kulturnu, društvenu, gospodarsku, pa i političku ulogu u životu Konavala.

U samostanskom kompleksu, posebnu vrijednost ima drveno raspelo, rad Jurja Petrovića, napravljen polovicom 15. st. U Pridvorje je prenesen iz samostana s Dakse, nakon Napolenskih ratova.