Mantala - prvi konavoski kolač

Mantala, cijenjena slastica, specifična za dubrovački kraj, duboko je ukorijenjena u  konavoskim domaćinstvima. Naime, upitate li stare Konavoke za mantalu, nakon početnog oduševljenja što se interesirate, ponosno će vam reći: "Mantala je prvi konavoski kolač!" Ta jedinstvena slastica spremala se je u konavoskim kućama od starina, a u narodu se može čuti da je stara i do 300 godina, a također je poznato da su je na prijelazu 19. u 20. st. trgovci nosili u Italiju. Karakteristične crne boje, ukrašena lovorovim lišćem, krasila je sve konavoske trpeze, kako za vrijeme mnogobrojnih slavlja, tako i običnim danima. Mantala se je spremala u većim količinama upravo zbog toga što je mogla dugo stajati bez posebnih uvjeta čuvanja, što je i razlog njene prisutnosti tokom cijele godine...

Spremala se je u jesen, kad bi grožđe sazrilo. Nakon što bi se grožđe samljelo, njegov svježi sok bi se stavio kuhati zajedno s korama od naranče, da upiju njen miris, te bi se kuhalo sve dok ne izvri. Konavoske domaćice kažu da treba da od deset litara mošta ostane samo jedna litra. Kore od naranče su bile važan sastojak, te su žene u staro doba, prije frižidera, narančine kore nađele na konac i sušile do jeseni. Zatim se u smjesu stavljalo pšenično brašno oštro mljeveno, malo šećera, klinčići, korijander, mljeveni mjenduli ili orasi. I to bi se sve miješalo dok se ne bi postigla određena gustoća koja se samo iskustvom prepoznaje. Zatim bi se smjesa stavljala u drvene ladice (drvo bi postepeno povlačilo vlagu iz smjese i mantala se tu nikad nije mogla presušit, a ni ostat vlažna!), posula cimetom i ostavljala da se suši i do petnaest dana! A što se tiče tajnih sastojaka bez kojih mantala ne bi bila mantala, hm, nek ipak još neko vrijeme ostanu tajna!