Premijera Služavke gospodarice (La serva padrona) u Pridvorju |
| Autor Administrator // Četvrtak, 17 Rujan 2009 09:13 |
|
Ove godine kao i lani, Epidaurus festival je uključio prekrasni franjevački samostan Svetog Vlaha u jedan od svojih projekata, gdje se izvela poslastica talijanskog baroka, komična opera ''La serva padrona ili ''Služavka Gospodarica''. Samostan u Pridvorju se pokazao kao pravo mjesto za izvođenje opere. Vjerujemo da bi se i sam skladatelj Giovanni Battista Pergolesi (1710. - 1736.) složio s ovim izborom. Opera se sastoji od dva čina (dva intermezza) na tekst G.A. Nellia, koja je u Italiji u svoje vrijeme predstavljala osamostaljenje od ozbiljne opere i izazvala sukob među pristalicama ozbiljne i komične. Ova naoko jednostavna moglo bi se reći naivna, ali u biti komplicirana opera je nadživjela operu kojoj je trebala biti tek intermezzo i do danas ostala remek djelo talijanske komične opere. Radnja se događa u 18. stoljeću u Italiji, a prvi put je izvedena 1733. godine u Napulju. Tema podsjeća na književna djela Moliera i Goldonija, gdje se služavka predstavlja mudrijom od gospodara. Lica su: Uberto - bas, a izveo ga je Ronald Braus; Serpina - sopran u izvođenju Blanke Tkalčić Breglec, te Vespone - nijemi glumac, a odigrao ga je Stipe Kostanić. Spomenuti umjetnici članovi su Komorne Opere bb iz Zagreba, dok je Ronald Braus njen osnivač. Glazbeni ansambl - sekstet, koji je popratio operu čine: Danijela Maras Mendiković - prva violina; Svetlana Šušanj - druga violina; Nives Šimunić - viola; Mauro Šestan - violončelo; Goran Cvijanović - kontrabas; Davor Ljubić- Čembalo, a režiju je potpisao uvaženi Dinko Bogdanić. Operom je ravnao renomirani hrvatski dirigent Vladimir Kranjčević, koji je budnim okom i čvrstom palicom dao pravi ugođaj. Akustika je bila predivna, čule su se sve nijanse muziciranja koje su zaista bile besprijekorne. Premda u ovako malom sastavu ansambl je postigao da su arije, recitativi i samostalni odlomci lijepo i uredno odzvanjali klaustrom samostana i tako bile pravi oslonac solističkom dvojcu. Solistički par Braus – Breglec Tkalčić pokazao je svoje umijeće. Dikcija je bila suverena, ali remetio se kontinuitet recitativa na hrvatskom i arija u originalu, tj. talijanskom jeziku. Vjerujem da bi lakoća, neposrednost, bogata i bujna melodičnost, koje su vrline Pergolesijeve glazbe bile došle više do izražaja da je cijeli komad izveden u originalu. Umjetnici su trebali više izraziti komičnost, što bi operi dalo pravu karakteristiku. Sopranska uloga je bila zapažena, a pri interpretaciji Tkalčić-Breglec vladala je svojom ulogom i dionicom čistom dikcijom u dražesnom sopranskom timbru. Dikcija Ronalda Brausa bila je besprijekorna, ali arije nisu uvijek zvučale nadahnuto, vjerojartno zbog izvedbe na otvorenom prostoru, na kojem treba uložiti više truda negoli u zatvorenom. Međutim, brojna publika je uživala i popratila ovaj performans toplim i iskrenim aplauzom. Svakako ova simpatična opera donijela nam je radost u prekrasnom Franjevačkom samostanu u Pridvorju, a čvrste maestrove ruke, iskusnog znalca Vladimira Kranjčevića dale su pravi doživljaj u rujanskim čarobnim danima. Epidaurus festival Press Fotografije: Miho Skvrce ![]() |






