Spomen ploča postavljena je na nekih desetak metara visine, u stijeni iznad ulaza u tunel, a prohodan put do nje ne postoji, tako da je naš počasni izlet postao prava mala avantura. Naime, nakon cca četrdesetak minuta hodanja po skliskom kamenju (da, padala je i kiša), provlačenja kroz grmlje, draču i sve parazitske bodljikave biljke koje postoje na našem području, pažljivog hodanja po samom rubu litice, mjestimičnog straha od mina, (jer čini se da tuda nitko nije prolazio od '72.), poskoka i inih gmazova, napokon smo došli do odredišta i odali počast palim radnicima.

Ovim putem također apeliramo na potrebu uređenja ovakvih i sličnih mjesta, kojih u Konavlima ima jako puno, koje bi ljudi možda ponekad i voljeli posjetit. Tunel u Popovićima je zaista atraktivno mjesto, bilo za vrijeme suše kad se može i ući u tunel, a osobito u vrijeme kad su bazeni ispred tunela puni vode, jer taj prizor je zaista poseban. Potrebno bi bilo urediti puteljak do spomen ploče i naravno postaviti prikladnu ogradu, možda par klupica za odmor i uživanje u pogledu, te očistiti puteljak do obližnje duboke jame, koja također zadržava vodu, prije nego se ulije u bazene ispred tunela, pa kroz tunel do velike Pasjače.

cilipi.net