Zaštita rijeke Ljute u Konavlima

Poticanje suradnje medu državnim institucijama, udrugama građana i pojedincima u cilju uspješnije zaštite autohtone vrste riječnih rakova te njihovih staništa od presudne je važnosti za održivi razvoj cijelog područja u slivu rijeke Ljute.

Što bi bili očekivani rezultati?

1. Upotreba novostečenih znanja o stupnju ugroženosti i trenutnom stanju populacija autohtonih vrsta rakova i riba te potrebama njihove zaštite i zaštite staništa, a na temelju preliminarnih ekoloških istraživanja, u nastavnim i izvannastavnim programima u okviru lokalnih škola i udruga.
2. Uspješna suradnja medu državnim institucijama, udrugama građana i pojedincima u cilju uspješnije zaštite rakova i riba te njihovih staništa u slivu rijeke Ljute.
3. Savjetodavna pomoć lokalnoj zajednici i pojedincima u cilju poboljšanja kvalitete vode i revitalizacije toka rijeke Ljute.
4. Definiranje osnova za uspješni razvoj eko-turizma.

Ciljevi projekta

Budući je rijeka Ljuta u nekoliko navrata već istraživana u biološkom smislu, a posljednjih nekoliko godina su zabilježene učestale devastacije vodotoka i narušavanje njegove prirodne i estetske vrijednosti, ovaj prijedlog projekta se nastavlja kao logična cjelina, ali i kao nužnost u cilju utvrđivanja trenutnog stupnja onečišćenja vodotoka, aktualnih problema vezanih uz trenutno stanje vodene faune (s naglaskom na ribe i rakove) te u cilju podizanja ekološke svijesti i zaštite prirode šireg područja uz tok Ljute.

Ciljevi projekta mogu se podijeliti u nekoliko točaka:

1. Informirati javnost s naglaskom na škole, lovna društva, različite lokalne udruge koje su uključene u akcije zaštite prirode, gospodarstvene krugove o važnosti očuvanja populacija riječnih rakova i njihovih prirodnih staništa u rijeci Ljutoj u skladu s trenutnim zakonskim propisima, u vidu predavanja lokalnoj zajednici i obavještavanja javnosti u obliku izvješća, a u cilju zalaganja za njihov opstanak.

2. Utvrditi:

a) razloge ugroženosti populacije rakova
b) trenutno stanje kvalitete vode rijeke Ljute na četiri postaje, te na temelju analize sastava mikroskopskih beskralješnjaka ukoliko istih uopće još ima.
c) «gustoću» populacije rakova a u odnosu na kvalitetu vode;
d) rasprostranjenost spomenutih vrsta duž vodotoka rijeke Ljute.
e) fizičko-kemijska analiza vode u cilju utvrđivanja kvalitete vode.
f) foto-dokumentacija dijelova toka rijeke Ljute s visokim stupnjem ugroženosti.

Riječni ili plemeniti rak (Astacus astacus Linnaeus)

Riječni rak je jedna od četiri autohtone vrste slatkovodnih deseteronožnih rakova iz porodice Astacidae koja nastanjuje hrvatske rijeke i jezera. Latinski mu je naziv Astacus astacus. Ova je vrsta ugrožena velikim količinama otpadnih tvari u vodenim ekosustavima, regulacijom vodenih tokova i prekomjernim nekontroliranim izlovom. Isto tako ga ugrožavaju i strane (američke) vrste rakova unesene u Europu i koje često sa sobom nose opasnu bolest – račju kugu. Unesene strane vrste otporne su na račju kugu, ali zato europske vrste, pa tako i riječni rak, od nje ugibaju u velikom broju. Osim toga, američke vrste su agresivnije od autohtonih europskih vrsta, pa ih u borbi za prostor i hranu istiskuju iz njihovih staništa, a kako brzo rastu i razmnožavaju se, gotovo ih je nemoguće nadzirati. Zato je riječni rak u Hrvatskoj u potpunosti zaštićen zakonom (Narodne novine, broj 70/05 i 7/06), što znači da je zabranjen njegov lov i uznemiravanje, a za svako znanstveno proučavanje potrebno je pribaviti posebno dopuštenje Ministarstva kulture. Zaštićen je i na europskoj razini – zbog prorijeđenosti je proglašen rijetkom i ugroženom vrstom i uvršten u Crvenu knjigu IUCN-a (International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources ili Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih izvora), kao i u Apendiks broj III Bernske konvencije, po kojem je njegovo iskorištavanje pod strogom nadzorom svake države. Rakovi ove vrste rijetko narastu veći od 15 cm ukupne dužine. Životinje su s leđne strane obično tamnosmeđe (maslinasto zelena do crna, ponekad plavičasta ili crvenkasta), dok im je trbušna strana zeleno-smeđe boje.

Površina tijela je prekrivena čvrstim «oklopom» (egzoskeletom), pa rakovi ne mogu kontinuirano rasti, nego se u toplije doba godine presvlače – odbace stari oklop i dok su mekani, narastu u duljinu pa ponovno izgrade novi čvrsti egzoskelet, često koristeći minerale iz starog oklopa tako da ga pojedu. Vrh glave im je produljen u šiljak ili rostrum, a glava je srasla s prsima u, tzv. glavopršnjak, iza kojeg slijedi zadak. Kako je već rečeno, ovi rakovi pripadaju skupini deseteronožnih rakova, što znači da na prsnom dijelu tijela imaju pet pari nogu hodalica, od kojih prvi par čine velika i široka kliješta bradavičaste površine. Kliješta su u mužjaka uvijek veća nego u ženki. Na trbušnoj strani zatka rakovi imaju noge plivalice koje, uz ostalo, ženkama služe za nošenje jaja. I noge hodalice i noge plivalice mogu se regenerirati u slučaju ozljede ili otkinuća. Riječni rakovi postaju spolno zreli u 2. do 3. godini života. Parenje se odvija u jesen, a ženke nose jaja ispod repa na nogama plivalicama osam do devet mjeseci. Pri izlijeganju juvenilni rakovi su dugački oko 12 mm i vrlo slični odraslim rakovima. Rakovi ove vrste su noćne i sedentarne životinje (žive na dnu), nisu teritorijalni, ali pokazuju agresivne oblike ponašanja u slučajevima kada je prostor ograničavajući čimbenik. Poznato je da je ova vrsta malog radijusa kretanja ako je riječ o životinjama koje su prilagođene staništu, dok su životinje puštene u novo stanište više pokretne – krug kretanja im je od 50 do 1000 metara tijekom dva tjedna. Žive u rijekama i jezerima s ilovastim i šljunkovitim dnom te uz obalu među vodenom vegetacijom. U Hrvatskoj su rasprostranjeni u vodama savskog i dravskog sliva, a uneseni su i u pojedine rijeke jadranskog sliva, među inima i u rijeku Ljutu.