Baba Ane |
| Autor Božo Lučić // Srijeda, 13 Listopad 2010 20:44 | |||
|
Živjela na zemlji baba Ane Poživjela lijepe ma i teške dane. Plela kose cijelog svoga vijeka, i živjela sama ko svetica neka. Prestit, vestit, krpit, kuvat, i kruv mijesit, sve je dobro znala imala je prilika ma se nije udala. Kad' se navršilo sto godina dana, umre baba Ane i sa svojom štakom odšantura gore, pred nebeske dvore. Silom baba u raj hoće, poslovica veli. Hoće baba da se i u raju proveseli. Zaludu baba moliš, to ti ne pomaže. Baba pita zašto, a Petar joj kaže: "Svaka ženska glava, rajsko pravo gubi, koja muško lice nikad ne poljubi". Snuždila se baba, aoj Bože sveti, zamisli se malo, ali se brzo sjeti. Pa ni pet ni devet ko na krilu vjetra, skoči i poljubi starog Svetog Petra. Kad to sveci viđeli, ne treba im više, svi se nasmijaše, Petar ponajviše. Briše poljub s lica, babu u raj gura i tako se baba u raj dokotura. Božo Lučić
|



