Biskupija Trebinjsko Mrkanska - Crtice iz povijesti

Iako površinom mali i relativno nepristupačni, na ovim je otocima povijest ostavila brojne tragove. Prvi povijesni tragovi na ovim otocima datiraju još od antičkih vremena. Sondažnim arheološkim ispitivanjima podno i danas vidljivih ostataka ranoromaničke crkve Sv. Mihajla (Mihovila), utvrđeni su obrisi kasnoantičke memorije što potvrđuje kontinuitet obrednog mjesta. To predbenediktinsko zdanje postat će jezgra kasnijeg samostana izgrađenog vjerojatno u prvoj polovici XI. stoljeća. Tih su godina benediktinci na Mrkanu sagradili manji samostan...

Dubrovačka je Republika podizala benediktinske samostane na važnim strateškim mjestima. Oni su služili ne samo za praćenje kretanja neprijateljskih ratnih brodova, nego i onih koji su dolazili iz zaraženih krajeva, pazeći da na dubrovački teritorij ne unesu kugu i slične pošasti. Imali su i obrambenu zadaću. Istodobno samostani su bili utočište ribarima, brodolomcima, mornarima, oporavilišta za bolesne i nemoćne, a također su imali ulogu rasadišta kulture i znanosti. Od 1265. godine dubrovačka je vlada dala na korištenje Mrkan, Bobaru i Supetar trebinjskom biskupu Salviju kojega je prognao raški vladar. U to vrijeme prevlasti Nemanjića u dubrovačkom zaleđu trebinjsku su biskupiju zadesile ozbiljne poteškoće, pretvorivši je u čisto naslovnu. Od tada je najčešće nazivana mrkanjskom, prema nazivu tada već ugaslog benediktinskog samostana na istoimenom otočiću. Podarivši prognanim trebinjskim biskupima skromni posjed na ovim otocima, dubrovačka im vlada omogućava uvjete kakvog-takvog preživljavanja. Do trenutka kad zaleđe dospijeva pod osmanlijsku vlast, trebinjsko-mrkanjska biskupija je bila organizirana više na misijski nego na redoviti način, a od tog časa više nema stalno sjedište na svom području niti vlastiti kaptol. Njezini biskupi od tada trajno borave u Dubrovniku, uzdržavajući se sa posjeda koji pripadaju otočiću Mrkanu, a ujedno obnašaju i funkciju pomoćnih biskupa i vikara dubrovačkih nadbiskupa, kojima je takva pomoć bila potrebna uslijed dužeg izbivanja iz svoje nadbiskupije.

U povijesnim se spisima nadalje spominje i bazilika Blažene Djevice Marije koju su u XIII. stoljeću napustili benediktinci, a 1377. godine i trebinjski biskupi. Izgleda da nakon toga razdoblja pomalo zamire ljudska aktivnost na ovim otocima. U prilog razmjerno bogatoj i malo poznatoj arheološkoj građi ovih izdvojenih otoka idu i novija arheološka istraživanja koja pokazuju i postojanje groblja oko srednjovjekovnih crkava na Mrkanu i Bobari. Kao posebna zanimljivost ovih otoka ističe se podatak o postojanju karantena (lazareta) na njima. Naime, smatra se da je Dubrovnik kao prvi grad na Mediteranu još 1377. godine organizirao karantenu kao mjesto zaštite od zaraznih bolesti, naročito kuge. Karantene su najprije bile izgrađene upravo na Bobari i Supetru, da bi kasnije, najviše zbog karavana kojima se odvijao kopneni promet, u tu svrhu bili sagrađeni izolacijski lazareti blizu gradskih zidina na predjelu Ploče. Još su i danas na otocima vidljivi ostaci zidova nekadašnjih lazareta.

Potrebno je da otoci Mrkan, Bobara i Supetar, kao zaštićeni prirodni objekti budu što detaljnije istraženi, budući da se efikasna zaštita može provoditi samo uz dobro poznavanje sveukupnih ekoloških odnosa na zaštićenom području.

Redoslijed biskupa Trebinjsko-mrkanske biskupije

Različiti su popisi biskupa tisućgodišnje trebinjsko-mrkanske biskupije, pogotovo što se dublje zalazi u povijest. Ovdje donosimo, iz više povijesnih izvora, samo imena biskupa, svećeničku inkardinaciju i godine njihova biskupovanja, kojima je nekada označen samo datum njihova imenovanja, ili samo spomen njihova imena, a nekada nadnevak odreknuća ili smrti.

Konstantin (1142.-1154.?)
Salvije, benediktinac (1250.-1276.)
Nikola, dubrovački franjevac (1322.- +1333.)
Bonifacije, (1344.)
Ivan de Mobili, lionski cistercit, (1345.)
Ivan de Rupella, karmelićanin, (1349.)
Matija de Altamuta, požunski cistercit, (1355.)
Nikola de Paden, augustinac, (1371.-)
Ivan (1389.)

Biskupi samo s mrkanskim naslovom:

Dessa ili Uljaš, trogirski franjevac, (1362.- +1370.)
Franjo (1370.-1374.)
Ratko, dubrovački svećenik, (1385.- +1393.)
Jakov Norvegije, dubrovački dominikanac (1391.-1416.)
Ivan Muzarić (Mazarek, kod Eubela: Masdrach), trebinjski dominikanac (1417.-?)
Dominik Grancorve, dubrovački dominikanac, (1425.-1435.)
Ivan, dubrovački dominikanac, (1435.)
Mihovil Natalis, dubrovački svećenik, (1436.-1456.)
Blaž, dubrovački dominikanac, (1464.-1481.)
Donat Đurđević (de Georgiis), dubrovački dominikanac, (1481.-1492.)
Đuro Kružić, dubrovački cistercita, (1493.-1513.)
Augustin Nalješković (Nallius), dubrovački dominikanac, (1514.-1527.)
Franjo Pucić, dubrovački dominikanac, (1528.-1532.)
Toma Crijević, dubrovački dominikanac, (1532.- +1562.)
Jakov Lukarić, dubrovački franjevac, (1562.- +1575.)
Šimun Menčetić, dubrovački svećenik, (1575.-1599.)
Toma Budislavić, iz Nevesinja, (1606.- +1608.)
Ambrozije Gučetić, dubrovački dominikanac, (1609.-1615.)
Krizostom Antić, dubrovački benediktinac, (1615.-1647.)
Sabin Cvjetković, dubrovački franjevac, (1647.-1661.)
Scipion de Martinis, talijanski svećenik, (1663.-1668.)
Antonije Primović, dubrovački franjevac, (1669.-1703.)
Ante Righi, dubrovački svećenik, (1703.-1727.)
Franjo Jeronim Bunić, dubrovački svećenik, (1727.-1731.)
Marko Andrijašević, trebinjski svećenik, kao nadbiskup sofijski in exilio, apostolski upravitelj trebinjski, (1731.-1733.)
Šiško Tudišić, dubrovački svećenik, (1733.-1760.)
Anzelmo Katić, dubrovački franjevac, (1760.-1792.)
Nikola Ferić, dubrovački svećenik, (1792.-1819.)

Dubrovački kapitularni vikari i apostolski delegati upravitelji Trebinjsko-mrkanske biskupije:

Dominik Sokolović, trebinjski svećenik, (1819.-1837.)
Nikola Đuran, dubrovački svećenik, (1837.-1839.)

Dubrovački biskupi apostolski upravitelji Trebinjsko-mrkanske biskupije:

Antun Giuriceo, krčki svećenik, (1839.-1842.)
Toma Jederlinić, krčki svećenik, (1843.-1855.)
Vinko Čubranić, krčki svećenik, (1856.-1870.)
Ivan Zaffron, dubrovački svećenik, (1872.-1881.)
Mato Vodopić, dubrovački svećenik, (1882.-1890.)

Mostarsko-duvanjski biskupi apostolski upravitelji Trebinjsko-mrkanske biskupije:

Paškal Buconjić, hercegovački franjevac, (1890.-1910.)
Alojzije Mišić, bosanski franjevac, (1912.–1942.)
Petar Čule, mostarsko-duvanjski svećenik, (1942.-1980.)
Pavao Žanić, splitsko-makarski svećenik, (1980.-1993.)
Ratko Perić, trebinjski svećenik, (1993.-).

Božo Lučić