 Sveti Juraj jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina). Kako je bio iz plemićke obitelji, morao je postati vojnik. No, rano je postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob s vojskom. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin.
Prema legendi, čudesno ozdravljenje nakon mučenja koje je naredio car Dioklecijan i urušavanje hrama u kojem su se prinosile žrtve kada je u njega stupio Juraj, zastrašili su cara, pa je naredio da se Jurju odrubi glava, što se dogodilo 23. travnja 290. godine u Lidiji (Palestina). Stoga je taj datum Jurjeve smrti u Crkvi upisan kao spomendan koji se i danas obilježava...
Već u četvrtom stoljeću neke crkve u Siriji posvećene su njemu, a u Carigradu, svecu u čast, crkvu je podigao sam car Konstantin. Njegova popularnost u zapadnoj Europi počinje u 13. stoljeću za vrijeme križarskih ratova u kojima su vojske imale svoga sveca zaštitnika. Među njima je i sveti Juraj, svetac - ratnik, ideal srednjovjekovnih vitezova, simbol nepobjedivosti i ustrajnosti u kršćanskoj vjeri.
Sveti Juraj u ikonografiji
Na likovnim prikazima sveti Juraj najčešće se može vidjeti sa zmajem. U počecima kršćanstva zmaj je simbol zla, što se u prenesenom značenju odnosilo na poganstvo. Prema legendi sveti se Juraj na plaži borio sa zmajem, poput Perzeja u antičkoj mitologiji, izvan gradskih zidina kako bi spasio kraljevu kćer koju je trebalo žrtvovati. Sveti Juraj prikazuje se u odori rimskog vojnika (u srednjem vijeku viteškom oklopu) na bijelom konju (simbol čistoće) kako zamahuje mačem. Već prije, koplje je bacio u neman. Legenda govori da je nekoć postojao mladi i plemeniti vitez Juraj. Jako je volio pomagati ljudima, a posebno je volio životinje. Juraju je bila draga sva priroda i cvijeće, i drveće, i male, i velike životinje. Često je jahao na svom konju diveći se čarima šuma, polja, potočića i svega što ga je okruživalo. Jednoga dana Juraj je čuo da je u nevolji neka daleka zemlja. Zemlju je napao veliki zmaj koji je uništavao sve što su stanovnici te zemlje radili - trgao im je cvijeće, gazio sa svojim velikim stopama po pšenici, tjerao im je životinje i jako su ga se bojali. Ono što ih je najviše uplašilo bilo je to što im je oteo princezu koju su jako voljeli. Juraj im je odlučio pomoći. Otputovao je na svom konju do te zemlje i pronašao strašnog zmaja. Prvo ga je lijepo zamolio da ne uništava ono što su drugi ljudi stvorili zajedno s prirodom, ali zmaj ga nije želio slušati nego je još i vatru rigao na njega. Kad je Juraj vidio da je život mlade princeze u opasnosti, snažno se nabacio kopljem na zmaja i ranio ga tako da je ovaj netragom nestao iz zemlje koja je ponovno postala sretna.
Ljudi su jako voljeli Jurja koji je postao junak, pa zato i stoji ona narodna: «Sveti Đurđe roda viteška, on pogubi zmaja ognjenoga»
Koristim ovu prigodu da čestitam sretan imendan svima koji nose Njegovo ime u bilo kojoj inačici, Đuro, Đuriša, Đurica, Jure, Juraj, Juriša, Jurica, Đurđica itd.
|
Cavtat, Gabrili, Čilipi, Pridvorje, Ljuta... Piši za svoje mjesto! / 
