Kad se sjetim

Kolumna "Ljudi i lica" bogatija je za još jednu lijepu pjesmu, pjesmu o svom kraju i običajima pa kaže "Kad se sjetim ljudi sada, Dobrih sijela i ognjišta, Kad se sjetim pjesme, vina, Teška bol mi u grudima". Više pod opširnije...

KAD SE SJETIM

Kad se sjetim ljudi sada,
Dobrih sijela i ognjišta,
Kad se sjetim pjesme, vina,
Teška bol mi u grudima.

Zasjeli smo mladi često,
Kantun isti, staro mjesto,
Malo nas a puno pića.
Nama vino, selu priča.

Nismo na sat ni gledali,
Ni za vrijeme, koga briga,
Samo vina neka ima,
Pod trpezom krhotina.

Pjevali smo ko slavuji
Pjesme naše, stare, prave,
Spominjali uvijek Bana,
Cijelo društvo Velikana.

Nekad je uz dobro vino
Znala kapnut suza koja,
Prijatelj mi ruku stisne,
Čašu razbi, tiho vrisne.

Noć već dobro pozaspala,
Ognjište se ispraznilo,
Domaćin sjedi, skoro zijeva,
Kod susjeda kokot pjeva.

Hajde sad skupa, jednu zadnju,
Onako s nogu preko žeđi,
Crvene se lica, oči,
Nema puno još od noći.

Treba proći još kroz selo,
Neka čuje pjesmu našu,
Neka se dižu, neka se budi.
Pjesme, vina pune grudi.

Nije još vrijeme za spanje,
Tko će spavat svaku noć?
Selo kad na noge stane,
Tad ćemo i mi doma poć.

Pa neka sutra selom bruji,
Priča ista, priča stara,
Neka se trača, kunduruje!
Nema više, sve se manje pjesma čuje .

Božo Lučić