Klanje krmadi na Božov način |
| Autor Administrator // Petak, 19 Studeni 2010 13:25 | |||
Krmeća baladaUbili su našeg pracaimo je više od sto oka sad ga vuku prema Spremi za njim krvi, puna lokva Zalegli ga potrbuške i skosina nanijeli, podložili još i slame hoće oganj silom na me. Vrela voda tamo čeka da se dlaka lakše zbrije otvorene još mu oči kapač da se smrti smije Primičem se i ja k njemu s obje ruke vatam nogu od studeni dršćen cijeli malašan san, ali mogu… A Veliki vješto skače nožem sučuć na sve strane rasiječe ga po sredini malo zatim drob ispane Ne baca se, ženske znaju, donijele su velik lonac ja još čekam što je za me pa je onda svemu konac „Na ti, mali, to je tvoje!“ - reče meni Veliki sigur -„Napuvaj ga, pa se igraj…“ - i baci mi topli mjeur! Uzeo sam što mi dade jer je vakat igre, šale, podigli su uto praca na drvene neke skale A potom slijedi… Topili smo mast u žmire Veliki je praca iskreso išjeko ga na komade uz ognjište koret streso A na ražnju meso cvrči iz bokare surac teče dim se diže u ognjištu tako je bilo i uveče A moj mjeur lopta posta pa oskače nasred gumna od krmeta to mi osta oj sudbino, gorka, tmurna… Bilo bi toga još ali neću, a gdje je solidba, pračja večera, pa pranje crijeva, svrtanje papaka, đevenice, kobasice…. Božo Lučić Tagovi:
|



