Mudri aforizmi Boža Lučića III

MOJI AFORIZMI ILI BAR NEŠTO SLIČNO TOME

Svaka slučajnost sa današnjom situacijom je nevjerojatna

Diktator sve drži u svojim rukama. Zato mu nisu čiste.

O mrtvima samo dobro, ako su za sobom ostavili neko dobro.

Šala je melem na ranu koju stvara oštar jezik.

Najlakše polaze od sebe oni koji ne misle do čega će doći.

Jedni žive kako mogu a drugi – samo tako.

Ne uči se dok je živ tko živi kako je naučio.

Rječiti imaju riječ, a pametniji i pravo da govore.

Vid gubi oštrinu pogleda u izgubljenoj oštroumnosti.

Nepodoban je za suradnju. Uz rad bi htio i da misli.

Najviše ljudi progutala je provalija između zuba i jezika.

Poštenoga je lako prevariti a teško naći.

Čovjek je u prvom planu pod uvjetom da nije u drugoj stranci.

Zbog srpa i čekića stradale su kuka i motika.

Zahvaljujući ratnim zaslugama gradi kuću na dva kata i sad je borac za dvorac.

Grupa staromodnih dama protivi se paradi golaća jer remete mir – »zveckajući oružjem«.

Imenovani je počeo  držati govor protiv šutnje.

Upozorenje fotografima: ozbiljno se smješkam!

Kod nas se budale ne rađaju nego rastu.

Piši humor – satiru!

Lakše mu je otvoriti sajam knjiga nego knjigu.

Nudizam je bio privilegija bogatih. Sada je dostupan širokim masama.

Da bi se zaposlili, ne biraju sredstva nego srodstva.

Prijavio je imovinu, ali ne i časnu riječ. Ima dokaze da je nema

Šećer! Kako to gorko zvuči.

Korijeni su nam duboki. Zato iz njih ništa ne raste..

Volim poći na sahrane samo onima koji bi rado došli na moju.

Sretan sam kad sretnem drukčijeg od sebe.

Malarija je iskorijenjena. Ostala je groznica.

Korupcija se uvuče kao bakterija – preko prljavih ruku.

Čovjek živi u neimenovanome.

Vidim samo ono što sanjam

Blago onome koga tišina doziva.

Svijet je bio slijep – prije mojih očiju.

Čovjek od duha neprestano putuje.

Onaj tko ima Boga nema pravo da ga nema.

Čekaju nas dani u kojima neće biti trenutaka.

Dani prolaze zato što ih neko prebrojava.

Pravi vodopad nastaje iz pouzdanih izvora.

Da je imao dobra leđa ne bi ga tovarili kao magarca.

I diktator sluša narod – kad mu kliče.

Majmun! Kako to proročanski zvuči.

Za sve je kadar. I - ostao je kadar.

Šaku jada nitko ne vidi, dok je šaka stegnuta.

Kada ima sebe u sebi čovjek ima cijeli svijet.

Duša bez duha traje tren. Ispari joj misao.

Velika ljubav je, najčešće, neuzvraćena. Dvije velike ljubavi se zgaze.

Tko ne umije živjeti svakog trena život mu prođe u tren.

Ona ga je stalno varala, a on se pravio lud. i tako su sretno živjeli - do kraja života.

Kad prilažete diskusiju gledajte da papir bude mekši.

Tražim poštenog lopova, da mi čuva kuću dok se ne vratim iz krađe.

Tata je rekao susjedi da je dobra riba pa mu je mama polomila pribor za ribolov.

Tata kaže da me donijela roda, a baba tvrdi da nije roda, nego vještica.

Volim slušati kad neko laže.

Moj poznanik živi na visokoj nozi. Njegov tata je lopov.

Moj dundo nije normalan. Visok je preko dva metra.

Kada sam bio manji, tukli su me kao vola. Da ne postanem tele.

Uželio sam se mojih drugova. Jedva čekam da se pobijemo.

Odluka je pala! Od sutra –danas će biti jučer.

Bolje je biti gol kao pištolj nego obučen kao mrtvac.

Kad im je ideja dobila na težini – propala je!

Razgovarali su iza zatvorenih vrata. Nisu ih pustili unutra.

Postoje majčini i kurvini sinovi. Ne može sve jedna majka rodit.

Najbolje lovačke priče mogu se čuti na skupovima.

Najbolje se puca na visoki položaj.

Svaka vlast boluje od malih bogova.

Nema struje, ima struje ...struja previše.

Što ne mogu – ne brane, što mogu – ne daju!

I cvijet i čovjek izgube se kad su u buketu.

Lokalna vlast je samo lokalna, a lokalna bruka je opća.

Najbolje bi bilo da je onako kako nije.

Upravnik ludnice je duša od čovjeka. Njegova vrata su svakome otvorena.

Tko ne može živjeti od rada mora nešto radit od života.

Da se ne lažemo: mnogo se ližemo!

Hitna pomoć je zakasnila akademskih petnaest minuta.

Da nemam šećer bio bih zdrav kao cukar!

Tko vidi sebe – vidi daleko.

Naše raritete možete nabaviti uvijek i na svakom mjestu.

Mladoženja je osvajač koji se predao.

Oženio sam se pametnom ženom. To sam shvatio, tek, kad me je ostavila.

Prvo pljune u šake pa – sve četiri u vis!

Ne budi kakav nisi makar bio kakav si!

Svako zna što je mladost osim onoga tko je ima.

Od svih čula mi najviše koristimo čula-kazala.

Poslije velike nužde, okrenuo se za sobom -da vidi koliko ga nema.

Mi se ne učimo na greškama. Samouki smo.

Uz materinji jezik učimo i pas-materinji.

Ne volim domovinu! Za nju se gine.

Završio je pravo, ali ga nije stekao.

Naš grad se brzo razvija. Već je stigao do groblja.

Biti iznad njih nije neka zavidna visina.

Ne dam ti ništa! – treba meni. Što bih ja bez ništa.

Daleko smo dogurali. Dalje moramo vući.

Pravo prvenstva imaju oni koji sami sebi daju prednost.

Svijetli grobovi nisu na grobljima nego na granicama domovine.

Najčešće žurimo kad sretnemo jedni druge.

U miru se umire. Mora se ratovati!

Neću više jesti! Možda mi pređe u naviku.

Zatvorite sitne lopove! Kvare vam prosjek.

Oni su moj izbor. Tako mi socijalne pomoći.

Kovači smo svoje sreće. Zato smo ovako crni.

Najteže je pronaći čovjeka koji je na svom mjestu.

Nije pitanje tko je prvi nego – tko je sljedeći.

Umislio pelikan da je velikan -zato je nesit.

Napustio je školu i započeo karijeru.

Svima je do kukanja ali nitko neće da bude prvi glas.

Tko se drži gorile nije daleko od majmuna.

Svejedno mi je – ljevica ili desnica. Oguglao sam na udarce.

Pošlo im je za rukom. Sve im je bilo pod nogama.

Jačajmo protiv požarnu službu. Biti će manje gorućih problema.

Tko zna koliko je dva i dva – dobije pet.

Dobro je što smo dvojica. Ne valja što smo loši.

Siti smo budalaština. Vrijeme je da pređemo na dijetu.

Tko laže – ima talenta za lopova.

Ako ne vjeruješ – biti ćeš uvjeren, ako vjeruješ – biti ćeš razuvjeren.

Ne da priča da napišem pjesmu.

Dužan sam opomeni u meni.

Ne vole da ih gledamo. Boje se da ne progledamo.

Skup je bio jeftin.

Upadao je u riječ i tako se vadio.

Probleme ćemo rješavati u hodu. Čim stanemo na noge.

Testament je pisao čučeći. Potomcima je ostavio sve što je iza njega ostalo.

Krenut će od nule. Čim do nje dođu.

Da bi zaštitio obraz – sjeo je na njega.

Junački smo se povukli i tako izbjegli poraz.

Ako vam je teško, hajde da se mijenjamo!

Ne bojim se od onoga što će biti nego od onoga što je prošlo.

Grdno je kad djeca mudruju, a grđe - kad ljudi djetinje.

Uhvatio se za glavu i ostao praznih šaka.

Smijeh je ljekovit samo ako je zarazan.

Mek kao pamuk, lako postaje krpa.

Postavili su ga, iako nije imao štofa.

Besmrtni žive ispred vremena u kome umiru.

Savitljivost slama.

Da ga nismo mi obavili mirne duše bi se moglo reći
da je to bio uzaludan posao.

Nešto nema Evinog lista. A, baš je bio list od ugleda.

Otvorili su mi oči i sad gledam svoja posla.

Tko ostane praznih šaka ne mora od svega da pere ruke.

Čitaš li kako je napisano piši propalo.

Nespremne dokrajči početak.

Radio je naški, a uzimao svojski.

Ljudi velikog formata javljaju se u malom tiražu.

Naš primarni zadatak je da izbjegnemo ostale.

Riječ koja se povrati izaziva gađenje.

Kalem strepi  od divljeg korijena.

Čovjeka uče dok je živ.

Ako je dobar i lud isto, nije lud da bude dobar.

Teško je podnijeti moć navike a posebno naviku moći.

Hrabri su odavno poginulu. A, on je bio hrabar i živ.

Bio je velikodušan. Nije tražio da mu vratimo obećanje koje nam je dao.

Mi najviše znamo. Na greškama se uči.

Više ne muca. Prešao je sa riječi na djela.

Kod nas sve ide brzo ali, ne stiže.

Morao sam proći sve, da bih došao do ovoga.

Svi su digli ruke na nas. Kakva veličanstvena predaja!

Divim se vatri u svemu što ne gori.

Kakva pustinja! – nigdje prepreke.

Ako smo promašili cilj,  treba ponovo pucati.

Ubijajmo se međusobno kako bismo imali više heroja.

Reforma tablice množenja dati će veće rezultate.

Savladajmo nauku!

Vlast nas prati, od kad ne idemo za njom.

Kad se ide pogrešnim putem najnapredniji vuku nazad.

Što se više klanjaš stražnjica ti viši položaj zauzima.

Pravda je jača od nepravde a, ljudi su na strani slabijeg.

Svaka se ljepota vodoskoka završava ljepotom vodopada.

Proganjajući napredne ljude idemo za njima.

Najmanja jedinica vremena je jedan život.

Da političari skinu maske ne bi im se vidio obraz.

Na svjetskom takmičenju kompjutera i čovjeka pobijedio je naš čovjek. Prvi je izračunao proviziju.

Ne kitim se tuđim perjem ali, ne dozvoljavam ni da me čerupaju.

Sizif na Olimpu je trijumf uzaludnosti.

Relativno je što je apsolutno. Vječna je samo prolaznost.

Poljubac je uvod u nesanicu.

Tko šapuće, na dobrom je glasu.

Mat je atentat  na okrunjenu glavu.

Da iz vatre ne iskaču iskre tok sve vatre bi se ugasio.

Ljudi se u svakoj oskudici razmeću riječima.

Nikad mudri ne pokušavaju ostaviti trag na tek zaleđenom jezeru.

Zauzeli su stav! Poziraju.

Nekima je na umu i ono što je van pameti.

Ako ćemo pošteno lopovluk se isplati.

Kod njih nijedan kriminalac nije na slobodi.
Dijeli sudbinu naroda.

Povijest počinje živjeti tek kad kaže posljednju riječ.

Kad želudac progovori pesnica se javlja kao prevoditelj.

Pošteno sam se obogatio. Sad mi ispituju porijeklo poštenja.

Dali smo im glas a oni se, i dalje, prave mutavi.

Uskladili smo posao. Oni broje novac, mi šuškamo.

Čim neko iznikne iz naroda oni ga nakaleme.

Svi ljudi misle. Nekima se to i vidi.

Što zemlja rodi nebo dočeka.

Uče nas kako isplivati oni kojima su sve lađe potonule.

Oni koji su odmakli najprije zalutaju.

Kome je ostao obraz može se slikat.

Od vlasti nisam tražio ništa, a uzela mi je sve.

Što se više kunemo u Krista sve nas više razapinju.

Izgubio sam prijatelja. Držao sam ga za riječ.

Nemamo nezaposlenih. Radimo jedni protiv drugih.

Marljiv smo narod ali, imamo preča posla.

Nije loše poznavati zakon. Lakše ga je izbjeći.

Možda bi štrajk humorista vratio smijeh na ulice.

Ovako rascjepkani dobri smo samo za potpalu.

Adam se oženio iz ljubavi. Uzeo je Evu i golu i bosu.

Više volim crne nego plave žene. Manje se prljaju.

On ima vatrenu ženu a ona – vatrogasno društvo.

Idealan muž ne pije, ne karta se, ne svađa se – i ne postoji.

Prva žena mu je bila crna,  druga – još crnja!

Mi ništa ne ostavljamo za sutra. Sve pojedemo danas.

Postao sam svoj čovjek. Svi me se odriču.

Iz moje obitelji samo je djed ostao na selu.
Ne bi ni on – da nije umro.

Rasteretio se savjesti. Sad ide brže.

Kad kraljica vara kralja sa dvorskom budalom onda kralj postaje nacionalna budala.

Ni u paklu nije loše. Niko se nije vratio.

Privilegije su počele na Golom otoku. Sve sobe imale su pogled na more.

Proleteri bi se ujedinili ali su bivši proleteri protiv.

Samo kad pravi budalu od sebe postiže vrhunske rezultate.

Jedva čekam popis stanovništva. Na platnom spisku se vodim kao nestali.

Nismo u krizi. Kriza je u nama.

Suđenje je bilo fer. Niko nije navijao za istinu.

Svi muškarci su isti! – rekoše žene i nastaviše da biraju.

Sizif nije uspio, jer se osvrtao da se divi prijeđenom putu.

Više ima nijemih od vjenčanja nego od rođenja.

Doktor za stoku omiljen je u narodu.

Blago dalekovidnima!  Sve im je blizu.

Narod postavlja glupa pitanja a premijer odgovarajuće ministre.

Vlast se poziva na obraz. Znači, opet ide đonom.

Uhvatio sam korak sa životom. Počeo sam puzati.

Ja imam tri čiste: čist obraz, čistu savjest i čist novčanik!

Božo Lučić