Ne daj nas Bože! |
| Autor Administrator // Ponedjeljak, 06 Rujan 2010 10:44 | |||
|
Negda su u crnom bile babe samo, skupa s njima udovica neka, a sad, skoro svaka majka oblači crninu, i na drugom svijetu tamo ugledat će sina kojeg i sad kraj prozora čeka. Drhtavom rukom sliku k ustima nosi i ljubi je gušeći se u plaču, tko od majke i od Boga danas ima ljubav jaču? Mladosti se gase I umiru lako, Umiru za šankom, Umiru u parku, Umiru zbog nasilja, Zbog rata, Zbog droge, A križem su označene zbog brzine ceste mnoge, ne daj nas Bože, ne daj ovom ludilu da nas nosi, uništi toga đavola i reci mu - ma tko si ti? Ti da odnosiš našu sudbinu, Živote, Mladost, Našu Sreću? Budućnost, Podumjentu, Jedinca, Duneš ognjište? Oprosti mi Bože, Ako možeš, jer Ti si rekao: Čuvaj se, čovječe, I ja ću te čuvat. Sve ide donekle! Ali dokle? I kako? Božo Lučić (iz moje neobjavljene zbirke pjesama: "Ostalo mi je samo ovo malo duše")
|



