Svi sveti

SVI SVETI - Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo. Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike...

Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih. "Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno! Iz upravo iznesena sadržaja ovog blagdana. Nije točno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mučno rađanje u novi život, život s Bogom "oči u oči".

Danas sam uvjeren da me doista Bog ljubi ovakvoga kakav  jesam. Iako sam slab, iako često puta zbog svoje slabosti griješim, uvjeren sam da me doista Bog ljubi sa svim mojim slabostima, sa svim mojim manama, sa svim mojim nesavršenostima Bog ima dovoljno ljubavi za svakoga od nas. Nije važno ni odakle smo, ni kakve smo boje kože, ni koliko smo stari, samo je važno povjerovati ovoj izjavi ljubavi koju Bog upućuje svima nama. Iako iz dana u dan griješimo, činimo mnoge stvari protivno božjoj volji, Bog nam uvijek iznova, svaki put kad se pokajemo pristupa u veličini svoje ljubavi i kaže one divne riječi koje je rekao ženi koju je On spasio od židova kad su je željeli kamenovati zbog njenog grijeha: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." (Iv 8,11b).

Možda ćemo odmah pomisliti kako mi nismo pogriješili samo jednom, već griješimo iz dana u dan. Ima li Bog strpljenja s nama da nam uvijek iznova prašta naše opačine, naše grijehe? Hoće li nam doista oprostiti svaki put kad se pokajemo u svojem srcu za ono što smo učinili? To možemo zaključiti iz slijedećeg ulomka iz Evanđelja po Mateju: Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" (22) Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” (Mt 18,21-22). Vjerujem da ovdje nije potrebno uzimati kalkulator i računati koliko je to, već sam uvjeren kako je Gospodin želio reći da oprostimo svaki put kada brat koji se ogriješio od nas zatraži oprost. Ako nas Gospodin uči tako postupati prema grešnicima onda koliko će više puta on nama oprostiti.

Božo Lučić