Tu gdje živimo ili Gdje to živimo?

Općina Konavle i Turistička zajednica Općine su i ove godine izdvojili ne mala novčana sredstva u uređenje i označavanje svih šetnica, pješačkih staza, kulturno povijesnih znamenitosti, rariteta koji će goste i posjetitelje itekako zanimati i usmjeriti ih da ne lutaju tražeći smjer gdje su krenuli. Ovo o čemu ću pisati dogodilo se na Mećajcu u Cavtatu, u ulici Stjepana Radića, kraj crkvice Sv. Đurđa, gdje je lijepo postavljena ploča sa ucrtanom pješačkom stazom do Čilipa, te sa strane postavljene slike endemskog bilja koje se nalazi uz istu stazu. Pored toga su postavljeni u drvetu napisani putokazi...

Lijepo, reći će te, kao što su i mnogi rekli i s pravom su rekli. Ali ne lezi vraže, lijepo bijaše, kratko trajaše. Nemalo zatim počeli su svanjivati natpisi i kojekakve šare neprikladnog sadržaja. Izmijenjena je tabla, ali nastavak  „ oglašavanja“ primitivizma je i dalje u tijeku. Otrgnuti su putokazi i postavljeni malo dalje, pa nema veze, reći će te! Ima itekako! Na našu žalost a da ne spominjem strance, pločice su usmjerene prema natrag ili na neke pomoćne „staze“ i tako su turisti, umjesto da uživaju u pješačenju bili primorani vratiti se na početak, odnosno odustati od šetnje. A turistička smo zemlja! Turistički kraj! Turističko mjesto, bezbroj puta nagrađeno za uspjehe u razvoju turizma! A ovo, što je ovo?? Vandalizam? Posljedice noćnog stila života, alkohola ili što je najvjerojatnije nekulture pojedinaca!! Trenutak u kojem se nalazi ova civilizacija uvjetovan je razinom svijesti. Kolektivno gledano, naša je svijest zaglavljena, budući da se socijalizacija prenosi s koljena na koljeno. Nas uče naši roditelji onako kako su njih njihovi a njihove njihovi ...a mi našu djecu kako su nas naši roditelji. Čista stoljetna prepisivačka škola zaglavljena u petlju. Netko se rodi kao budala a netko kao kralj!

Razumijem „vrijeme“ i po tome tvrdim da nismo svi istog dosega. A onda kad i jesmo ostaje pitanje kućnog odgoja. Složena stvar koja naivcima daje zabavnu teoriju praktične utopije. Naravno ništa nije slučajno pa tako ni ovo stanje svijesti koje se nastoji održati ili još više zaglupiti, tako da bolje „popušimo“ život.

Zato eto i postoji akcija//reakcija. Prva promjena koja se dogodila u ovome svemiru pokrenula je drugu, druga treću. I tako je nastao lanac koji je od samog početka određen prethodnom promjenom, što će reći da je sve određeno i predviđeno. Zapravo je to nešto kao brojanje, brojevi se penju od 1 do beskonačnosti, i prethodni broj određuje sljedeći. I ja se često pitam kako bi bilo da je drugačije. Gdje mi to živimo? Molim Vas recite mi da griješim, da to nije tako. Recite mi da nisam u pravu, recite mi da morala još uvijek ima, recite mi da je bolje nego što izgleda… Recite mi je li ovo naša priroda i društvo?

Božo Lučić, Cavtat, ul. Stjepana Radića 7