Ivšić predstavio svoj manifest o Držiću

Efektni M. Gotovac i Šnajder

Kao i na većini sličnih skupova, najveći neprijatelj izlagatelja je vrijeme, prekratko za ambiciozno sastavljen program. Svi su predavači morali preskakati teze, pa tako i Vlaho Bogišić koji je na zanimljiv način podastro mnoštvo podataka o prisutnosti Držića u domaćim i svjetskim enciklopedijama. Zanimljiv je bio i nastup Joška Belamarića o Dubrovniku Držićeva doba, njegovu razvijenom urbanizmu, dok je Marko Petrak osvijetlio dubrovačku pravnu kulturu koja se može iščitati iz “Skupa” naspram onih rimskih u Plautovoj komediji “Aulularia”.

Priloge konferenciji na stranim, također službenim jezicima konferencije, dali su i talijanski politolog Roberto Valle, teatrolog Gabris Ferrari te francuski povjesničar Michel Deguy, a svoj referat o Burckhardtovoj povijesti renesanse i zamišljenom mjestu Držića u njoj na hrvatskom je dao Reinhard Lauer. Od domaćih znanstvenika govorili su još Tomislav Brlek i Mladen Machiedo, a pečat prvom danu dali su Slobodan Šnajder obrazlažući zašto današnja Hrvatska nema pravo Držića nazivati  suvremenikom te Mani Gotovac osvrtom na dramski program 59. Igara.

Upečatljiva  Prohaska

Snažne, premda i podijeljene dojmove izazvao je, pak, pjesnik Radovan Ivšić koji je došao s pjesničkim, ali i manifestnim tekstom “Marin Držić ili bujica života” koji je, očito ga doživjevši vrlo snažno, do suza potresno deklamirala glumica Ksenija Prohaska.

{mosgoogle}