KAKO JE VIDOŠEVIĆ '91. BRANIO SPLIT Nadan nije nosio pušku, nego se brinuo o hrani

Tragom izjave Nadana Vidoševića, predsjednika Hrvatske gospodarske komore, da je tijekom ratnih događanja u Splitu i okolici 1991. godine, njegova postrojba sudjelovala u borbama za Brižine (stanica JNA za vojni otpad) i kaštelansku zračnu luku, kao dijelom opravdanja za stan koji je od MORH-a 1994. dobio zbog “iznimnih zasluga” odlukom ministra Gojka Šuška, s gotovo 20-godišnje distance pokušali smo rekonstruirati Vidoševićev ratni put...

Podsjetimo, Vidošević je na temelju diskrecijske odluke ministra Šuška u jesen 1994. dobio stan u Zagrebu, koji je poslije prodao za 1,6 milijuna kuna.

Kako doznajemo, Vidošević se službeno vodio na popisu pripadnika splitske 114. brigade HV-a, kojoj je pripadao od 18. srpnja 1991. do 29. rujna 1991. No, na bojištu nije bio.

Ova brigada bila je prva pričuvna brigada HV-a sastavljena od radnika “Brodosplita”, “Dalmacijacementa”, “Diokoma”, “Dalme”, “Koteksa”, “Brodomerkura” i mnogih drugih tvrtki s područja Splita, Solina i Kaštela. U žargonu ova se brigada zvala “radničkom”.

Premda je bio njezin pripadnik, Vidošević nije sudjelovao u ratnim djelovanjima ili akcijama slavne brigade.

Umirovljeni general Petar Šimac, nekadašnji zapovjednik 6. operativne zone HV-a, te prvi čovjek obrane srednje i sjeverne Dalmacije, pod čijom je ingerencijom bila i 114. splitska brigada, kaže nam kako je Vidoševićev doprinos bio jedino - materijalne naravi.

- Nadan je formalno bio u brigadi. Pomagao je u nabavi materijalnih potrepština, poput hrane, vode i odjeće. To valja poštovati. Međutim, nije mi poznato da je nosio pušku i pucao, niti da je bio na terenu. Nisam ni od pokojnog zapovjednika brigade Ante Čatlaka nikada čuo da je Nadan sudjelovao u ratnim djelovanjima. Teško bih mogao reći da mu je život bio u opasnosti kao ostalim vojnicima - prisjetio se general Šimac.

Zanimljivo, tijekom predsjedničke kampanju 2009. godine Vidošević na svojim internetskim stranicama nije navodio 114. brigadu u službenoj biografiji, nego je naveo 1990. godinu kada je bio generalni direktor “Dalmacijacementa”, a onda tek 1993. kada postaje splitko-dalmatinski župan.

Doznajemo kako je Vidošević, kao direktor “Dalmacijacementa”, formirao jednu omanju stražarsku grupu za čuvanje tvornice.

U vrijeme kada je dobio stan od MORH-a, 1994. godine, Vidošević je već imao riješeno stambeno pitanje. Od “Dalmacijacementa” je 1990. dobio stan od dvjestotinjak kvadrata u zgradi “Autohrvatske” na Firulama gdje je tvrtka kupovala stanove za potrebe svojih dužnosnika jer se zgrada i lokacija smatrala elitnom.

Od rođenja je živio u majčinom podrumskom stanu na Spinutu od 42 kvadrata.

U isto predratno vrijeme, obitelj Vidošević je u Nemiri, mjestu između Omiša i Makarske, imala i malu vikendicu koja je do danas izrasla u veliko apartmansko zdanje.

Usprkos pokušajima da nam rasvijetli nepoznate detalje svojih zasluga u Domovinskom ratu, Vidošević nije odgovorio na naše telefonske pozive. sd