Veliki fotografi 20. stoljeća

Kultura - Umjetnička galerija Dubrovnik počela je sa prikazivanjem izložbe "VELIKI FOTOGRAFI 20. STOLJEĆA" na kojoj možete vidjeti 138 crno-bijelih fotografija devetero svjetskih fotografa što je mali dio materijala koji je tijekom kasnih 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, posredstvom agencije Magnum, iz inozemstva stizao za potrebe Vjesnikovih revijskih izdanja, prvenstveno tjednika Globus.

 Iz zbirke Mladena Tudora, Henri Cartier-Bresson, René Burri, Robert Capa, Elliot Erwitt, Philippe Halsman, Danny Lyon, Inge Morath, Gilles Peress, Marc Riboud.

Početkom 70-ih godina Mladen Tudor, i sam čuveni fotograf, tada zaposlenik u Vjesnikovoj kući, iz hrpe namjenjene otpisu koja se formirala u nekom zakutku redakcijskih prostorija spasio je dio tog materijala i od njega formirao ovu izuzetnu zbirku međunarodnih autora, možda najvažniju te vrste u zemlji.

Svi ovi fotografi duže ili kraće vrijeme bili su članovi agencije Magnum, zajedno s velikanima Bressonom i Capom koji su 1947. (uz Davida Seymoura i George Rodgera) bili njezini osnivači. Magnum je postulirao i njegovao stvaralački pristup motivu, ljudsku prisutnost i suosjećajnost snimatelja, kao i sposobnost reagiranja u «odlučujućem trenutku», onom koji sadrži suštinu zabilježenog događaja ili fenomena. Ukratko, od fotografa se očekivalo da zadatak dokumentiranja svih aspekata ovog našeg svijeta obavi kroz naglašeno osobnu optiku, tj. da objedini posao fotoreportera i umjetnika. Uz zahtjevnost takvih postulata neophodna je bila i spremnost fotografa na, često po život, opasne zadatke. Čak dvojica od osnivača Magnuma, Robert Capa i David Seymour – Chim, poginuli s kamerom u ruci. Prvi je stradao od nagazne mine u Indokini 1954., a drugi od mitraljeskog rafala, snimajući sueski rat dvije godine kasnije.
Tudorova zbirka sastoji se od zaokruženih tematskih cjelina pojedinih autora. Raspon tema je ljudski život, kao i život ljudskih zajednica u najrazličitijim manifestacijama: od teških situacija rata i zatvorskog života, preko života velegrada, života u hipijevskoj komuni, života pasa i njihovog suživota s ljudima, do trenutaka raspojasanosti masovnih pijanki i veselica.
Tako se nižu temati: Teksaški zatvor (Razgovor s mrtvima) Danny Lyona, Son of Bitch, Elliotta Erwitta, Londonderry i Belfast, Gillesa Peressa, serija New York, Lama Foundation i Oktoberfest München, Cartier-Bressona.
Posebnu cjelinu čini 20-ak radova od nekoliko autora na temu – Picasso.
Upravo u tom segmentu zbirke i izložbe posebno su uočljivi kako spomenuta individualnost pristupa, tako i umjetnička nagnuća autora. Slavnog slikara, naime, fotografiralo je čak šest (Capa, Bresson, Burri, Riboud, Halsman, Inge Morath), od devet ovdje prisutnih fotografa i u svakom od pojediniačnih priloga istaknut je neki aspekt Picassove osobnosti. Dok jedni naglašavaju njegovu kreativnu snagu i «nadljudskost» fiksirajući crnu okruglinu, sjaj i penetrantnost njegovih jedinstvenih očiju (Burri), drugi ga «hvataju» u trenucima porodičnog života (Capa), da bi ga Cartier-Bresson potpuno «humanizirao», snimajući ga u najobičnijim životnim situacijama, kako prima poštu ili gol do pasa pri oblačenju pozira u svojoj spavaćoj sobi.
Ove fotografije malih formata (od 16 x 23,5 do 20,4 x 25,4 cm), odlične kopije koje na poleđini sadrže podatke o autoru, a često i upute o načinu objavljivanja (primjerice za Bressonove fotografije uvijek stoji zahtjev o objavljivanju bez reduciranja kadra, s postojećim crnim rubom), osim što su dragocjeni materijal po sebi, predstavljaju i dokument o brizi za struku, i integritet autorske vizije.
Nastavak te pažnje i takvog ponašanja očitavamo i u činjenici same zbirke koja nije ništa drugo do posljedica kolegijalne geste spašavanja dragocjenog materijala od propasti, bez ikakvog materijalnog interesa. Ovom prilikom, osobito nam je zadovoljstvo to istaći, zbirka Mladena Tudora prvi put se u cijelosti daje na uvid javnosti. Sasvim slučajno, Tudor se na ovoj izložbi još u jednom vidu sastaje sa svojim inozemnim kolegama. Naime, njegovi radovi trenutno se nalaze u postavu galerijskog fundusa i, prostornom koincidencijom, organski se nastavljaju na ovu izložbu. Tako je moguće na licu mjesta provjeriti vrsnoću njegovog fotografskog opusa nastalog u isto vrijeme kad i fotografije iz zbirke.

Više na www.ugdubrovnik.hr