Zadar: grad bez mjesta za zatvorenike

Trenutačno su u zadarskom Istražnom cestru 72 osobe, od kojih su neki već na izdržavanju zatvorske kazne, a drugi su u statusu pritvorenika.

Dosadašnji kapacitet zatvora je 16 ćelija, a u svakoj, koja ima otprilike 16 matera četvornih, u krevetima na kat smještena su četiri zatvorenika. - Zbog nedostatka prostora, u nekim ćelijama imamo i po pet-šest pritvorenika pa smo u ćelije morali dodati i pomoćne ležajeve. To su doista nehumani uvjeti jer se ljudi ne mogu gotovo ni kretati. Posljednjih je godina tendencija povećanje broja pritvorenih osoba.

Sanitarni čvorovi Svaka ćelija u zatvoru ima svoj zahod, ali ne i prostor za kupanje

Posjete Zatvorenicima je omogućeno da ih se posjeti jedan put tjedno

 No, iako je fluktuacija neprestana, prostora je odavno nedovoljno. Većina zatvorenih osoba ovdje je zbog droge, ali se posljednjih godina povećava broj pritvorenika zbog raznih oblika obiteljskoga nasilja - kaže upravitelj zadarskoga Istražnog centra, Denis Skitarelić.

Svaki zatvor, pa i zadarski, ima svoj kućni red kojega se svi moraju strogo pridržavati. Ustajanje je u 7 sati, doručak, pa spremanje kreveta i čišćenje ćelija te šetnja u trajanju od dva sata svakoga dana na terasi od 300-tinjak metara četvornih, koja se nalazi na samom vrhu zgrade i, naravno, okružena je visokom žičanom ogradom.

Ručak je u 13 sati, a ako je suditi prema raznim “miomirisima” koje smo osjetili za našeg posjeta, spiza i nije tako loša. - Hrana je više nego zadovoljavajuća. Raznovrsna je i svježa, uključujući i svježi kruh svakoga dana - potvrdio nam je jedan od zatvorenika, s kojim smo razgovarali u sobi za posjete koja doista izgleda kao u američkim filmovima - sa staklenom pregradom i slušalicima s jedne i druge strane stakla. Naš je sugovornik osuđen na šest mjeseci zatvora zbog neplaćanja alimentacije i u zatvoru je prvi put.

- Nikada do sada nisam imao problema sa zakonom. Ovdje sam već tri mjeseca i deset dana. Nije baš tako strašno kao što sam mislio da će biti. Sam odlazak u zatvor i činjenica da si robijaš za svakog je normalnog čovjeka šok. Bio je i za mene. Najgore je bilo prvih 15-ak dana, a sada sam se već navikao, prilagodio i pomirio s činjenicom da iz ove kože ne mogu - rekao je taj Zadranin.

Zatvorski mu dani prolaze u radu u praonici rublja, za što je i plaćen, gledanju televizije, čitanju novina, šetnji. Odnedavno mu je još i lakše jer može na slobodan vikend.