Još nas samo dva dana dijele od dugoočekivanog datuma, kad ulazimo u kartonske kutije, vadimo sretnu penkalu i svu svoju nadu i očekivanja polažemo u taj jedan (dobitni) broj! Hoće li uslijediti promjene na bolje? Hoće li se izgradit pedijatrija? Hoće li djeca konačno dobiti park za igranje? Hoće li mladi dobiti multimedijalni centar? Hoće li Ćiro ponovo voziti? Što će bit s Konavoskim poljem, brdima, morem? Hoće li se stvarat objekti, institucije, nova radna mjesta? Hoće li se obnavljati i osmišljavati program očuvanja kulturne baštine? Hoće li sve udruge, društva, kolektivi dobiti novac za realizaciju vlastitih projekata koji unaprjeđuju društveni život zajednice? A što s golf terenima? Hoće li ići protiv volje naroda ili s narodom? Pitanja je milijun, a u 'njihove' odgovore sumjamo, što uopće nije nelogično s obzirom na općenitu situaciju u državi...
Ljudi žele promjene, ljudi žele živjet u pravednoj zemlji (a što je tek sa cijelim svijetom koji je postao jedno veliko tržište mita i korupcije)! Kako je išta moguće ostvariti kad smo postali loptice u rukama nekolicine moćnika koji nas bacaju po zraku, rotiraju, prevrću, izvrću, izvode trikove s nama i s našim životima?!
Jednom je netko zaista mudar rekao: Postani promjena koju želiš vidjeti u svijetu! Početi od sebe, od borbe za vlastite ispravne interese, interese svog doma, obitelji, zajednice, pa do šireg društva, širih zanimanja.. Meni se čini kao da se u narodu počeo nazirati onaj duh Matije Gupca ili bana Jelačića. Učestali prosvjedi protiv "bande lopovske", sindikalni prosvjedi, štrajk doktora, velika studentska revolucija.. Ljudi se bore za bolji život, krenuli su od sebe s nadom da će možda butterfly efekt učiniti svoje, s nadom da će velike promjene ipak uslijediti! A veliki dio te nade polažemo u izbore, u ljude koji kažu da mogu voditi naše Konavle prema boljoj i kvalitetnijoj budućnosti? Samo postavlja se pitanje jesu li i ti potencijalni vođe profesionalni žongleri, a mi loptice u njihovim rukama!?
17. svibnja, pred nas se stavljaju tri ličnosti: Luka Korda, Jozo Koprivica i Ivo Mujo. Imali smo priliku i pročitati intervjue na sajtu sa dotičnm osobama, puno obećanja smo čuli, očekivanja su velika, sad je pitanje kome vjerovati? U koga se pouzdati? Koji broj zaokružiti? Tko žonglira s nama, a tko nas uzima kao ravnopravne članove kabarea u kojem živimo?! Ne preostaje nam drugo, nego se odlučiti i riskirati, izaći na izbore, odabrati kandidata, dati svoj glas njemu i nadati se najboljem!! A nakon toga, udruženi, borit se i zahtijevati obećano, ne dopustit nikakvoj bandi da od naših života čini cirkus!

Za uvećanje kliknite na sliku
|