Priča o medu

U biti, svaku kap meda sačinjava niz kemijskih tvari. S nutricionističkog gledišta, moglo bi se reći da je med 100 posto iskoristiva namirnica, bogata raznim ljekovitim tvarima i svojstvima koja joj daju prednost ispred svih ostalih namirnica...Neki antropološko nalazi ukazuju na mogućnost da se med u prehrani počeo koristiti već pred oko 30.000 godina i to u plemenskim zajednicama na području današnje Ukrajine. Ipak "čvrsti" dokazi su nešto novijeg datuma oko 20.000 godina prije naše ere. Tadašnji paleolitski ljudi sigurno su koristili med u prehrani. Do njega su dolazili otimajući ga pčelama u prirodi. Tu aktivnost zabilježili su u svom "stanu", spilji Cueva de la Arna pokraj Španjolskog grada Valencije.

U starom su Egiptu smatrali da su pčele nastale iz suza boga Sunca Ra koje su pale na zemlju. Grčka legenda kaže da su oko ulaza u špilju u kojoj se rodio Zeus stražarile pčele i polagale med na usne tek rođenog boga.

Mijenjala su se vremena, mijenjale su se kulture, kultni bogovi su postali pravi «bogovi», posebice danas u eri novca, mita i korupcije, ali med je ostao med.

Kroz sve to vrijeme med se od zadovoljstva "lizanja prstiju" paleolitskog čovjeka, nakon pohoda u duplju drveta, popeo do cijenjene gastronomske delicije. Jela koja se pripravljaju sa medom mogu biti: juhe, glavna jela, prilozi, deserti, kreme, kruh pa i sladoledi. Med se može kombinirati s mesom, povrćem, voćem i pićima.

Prema pravilniku gledano, pod pojmom med se smatra sladak, gust, viskozan proizvod, što ga medonosne pčele proizvode od nektara cvjetova medonosnih biljaka ili od sekreta živih dijelova biljaka koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari, transformiraju i odlažu u saće da dozrijeva. Nije svaki med jednak po svom kemijskom sastavu. On ovisi o porijeklu dobivanja (cvijeta ili medljike) i načinu vađenja iz saća. U prosjeku gledano možemo reći da med sadrži oko 180 različitih tvari i supstanci koje su kombinirane u takvom omjeru i na takav način da ih sve do danas niti jedna ljudska ruka, a niti stroj nije uspio napraviti neprirodnim putem.

Naravno postoje krivotvorine meda, no one se lako otkriju standardnim kontrolama kakvoće. U prosjeku med se sastoji od oko 75 % šećera (glukoze i fruktoze), oko 5 % složenih ugljikohidrata (dekstrina, maltoze i sl.), organskih kiselina (mravlja, jabučna, limunska, jantarna i sl.), manjeg udjela proteina i enzima peludnih zrnaca, raznih antiseptičnih tvari, vitamina, minerala, aromatskih tvari itd.

Ovisno o udjelu pojedinih tvari, razlikovat će se i pojedina fizikalno-kemijska svojstva meda (konzistencija, boja, okus i sl.). Na takva svojstva ponajviše utječu dekstrini, koji medu daju posebna svojstva (ljepljivost i gustoću), pa je upravo zbog toga med svjetlije boje obično rjeđi od meda tamnije vrste, koji obično sadrže veće količine ovih ugljikohidrata. Pčele upravo zbog ovog sastojka ne koriste med za prehranu jer ne mogu probaviti dekstrine i melecitozu.

Prema porijeklu razvrstava se u nektarni med i medljikovac (šumski med). Nektarni med može biti od jedne biljne vrste (monoflorni) i od više različitih biljaka (poliflorni). Miješani med je mješavina nektarnog meda i medljikovca.

Med i cimet - dobitna kombinacija za zdravlje

Smatra se da med i cimet u kombinaciji mogu izliječiti gotovo sve, i to bez ikakvih nuspojava, uključujući rješavanje problema s debljinom (dvije žlice meda prije spavanja pospješuju mršavljenje), kolesterola (dvije žlice meda i tri žličice cimeta u prahu izmiješanog u šalici može u 2 sata smanjiti razinu kolesterola u krvi za 10%), a redovita uporaba meda smanjuje mogućnost obolijevanja od gripe.

Namaz meda i cimeta na kriški kruha za doručak drastično smanjujete mogućnost srčanog udara. Svakodnevna uporaba meda i cimeta podiže imunitet i štiti tijelo od bakterija i virusnih napada. Znanstvenici su ustanovili da med ima različite vitamine i željezo u velikim količinama. Stari narodni lijek kaže da napitak - koji se sastoji od 1 dl vode u koji je umiješan sok jednog limuna i tri žlice meda - trenutno uklanja umor. Pola žlice meda u čaši vode, sa sasvim malo cimeta, ujutro, podiže vitalnost.

Med pomiješan s cimetom riješit će problem kroničnog kašlja i začepljenih sinusa. Topla voda s dvije žlice meda i žličicom cimeta može izliječiti i kronični artritis. Kombinacija meda i cimeta, ako se namaže na kožu, uklanja bol nakon ugriza kukaca.
Problem gubitka kose riješit ćete kremom napravljenom od toplog maslinovog ulja, žlice meda i žličice cimeta, koja se nanosi 5 - 15 minuta prije pranja kose. Dvije žlice cimeta razmućene u mlakoj vodi s jednom žličicom vode pouzdano uništavaju bacile u mjehuru. Melem od žličice cimeta i pet žličica meda, namazan na bolni zub, uklanja bol.

Kombinacija meda i cimeta rješava sve probleme u trbuhu, pretjerane vjetrove, loš zadah, pa čak i čir na želucu, a pomaže i kod nekih tipova karcinoma (znanstveno dokazano), te kod gluhoće. U zemljama Dalekog Istoga žene koje ne mogu zanijeti i trebaju ojačati maternicu znaju stoljećima da pola žličice cimeta i jednu žličicu meda treba namazati na desni više puta tijekom dana tako da se izmiješa sa slinom i uđe u tijelo.

Od tri žlice meda i jedne žličice cimeta napravite kremu, namažite njom prištiće prije spavanje i operite ujutro toplom vodom, pa ćete uništiti prištiće u korijenu, a i bilo koji tip kožnih infekcija.

Izmiješajte 4 žice meda, 1 žlicu cimeta i tri šalice vode te skuhajte kao čaj. Pijte po ¼ šalice 3 – 4 puta dnevno i ostat ćete mladi i vitalni.

Kod uporabe meda za razne vruće napitke treba voditi računa da med gubi svojstva na toplini napitka preko 45 C stupnjeva.

Znanstvenici se još uvijek spore dali je ta granica na 40 ili 45, ali to i nije tako bitno. Bitno je znati da je med termolabilan, što znači da gubi određena svojstva kada je izložen temperaturi, ponajprije tzv. mravlju kiselinu, koja je itekako ljekovita. Nije da izgubi svu ljekovitost, ali veći dio da. Ista stvar je i sa limunom, ali on gubi vitamin C na još manjoj temperaturi. Kardinalna greška je kada ste bolesni i kada pijete vreli čaj sa medom i limunom!! Kada ova dva sastojka stavite u vreli čaj gubi se vitaminsko mineralni efekt i ljekovitost je ista kao da ste čaj popili sa običnim šećerom i limuntusom u prahu!!! Dakle med uvijek u mlak čaj. Stvar je vjerojatno u tom da med prirodno pripada u košnicu, a u dijelu košnice u kojem je matica temperatura je uvijek, neovisno koliko je vani, 37 stupnjeva, pa je priroda i med prilagodila takvoj temperaturi! Ovo se ne tiče samo meda nego i ostalih pčelinjih proizvoda (pelud ili polen, propolis, matična mliječ...)

Ovo se naravno tiče prirodnog pčelinjeg meda. Nažalost, većina meda na HR tržištu (u velikim trg. lancima) po meni je tako i tako već pregrijana (da se ne bi ponovno kristalizirao) pa je već izgubio svoje! Ako imate priliku med uvijek kupujte od poznatoga pčelara!

Božo Lučić