"Nije izgubio onaj tko je izgubio, već onaj tko hoće izgubljeno vratiti!"

Pod kockanjem podrazumijevamo niz raznovrsnih igara, aktivnosti i ponašanja usmjerenih na veći novčani dobitak. Iako je kockanje u općoj percepciji javnosti relativno bezopasna aktivnost, prvenstveno oblik zabave i razonode, znanstvenici su 1980. uvrstili kockanje u Međunarodnu klasifikaciju bolesti. Patološko kockanje (kako su nazvali bolest) pripada u Poremećaje kontrole poriva, što bi značilo da se osoba ne može oduprijeti nagonu ili iskušenju, da je osoba nesposobna suzdržati se od izvođenja čina koji mu šteti. Sad se postavlja pitanje gdje odrediti granicu između ovisnosti i zabave, u kojem trenutku nevina igra postaje beskompromisna opsesija koja potiho uzme čovjeka, njegove misli, koncentraciju, fokus i na kraju, najmanje bitne, novce?

Razlikujemo:

1. Profesionalno kockanje u kojem je stega najvažnija, a rizici su ograničeni; to je socijalni, društveni tip kockanja koji traje ograničeno razdoblje uz predviđene i prihvatljive gubitke (85% populacije kockara)
2. Problematično kockanje, koje je kod osobe već izazvalo probleme u važnim životnim područjima, uključujući međuljudske odnose, bračni status, zaposlenje, financije ili zakonske probleme (5 do 6% opće populacije; 5 do 22% od ukupnog broja kockara)
3. Patološko ili kompulzivno kockanje, ovisnost o kockanju (1 do 3% opće populacije, 7 do 26% od populacije kockara)

Kockanje je kod nas u posljednjih nekoliko godina poprimilo ogromne razmjere; kockaju se svi: stariji ljudi, žene, muškarci, studenti, zaposleni i nezaposleni, i ono što je najzabrinjavajuće, maloljetnici, u čemu veliku ulogu igra on-line kockanje, među djecom najrašireniji oblik kockanja, radi olakšanog pristupa i nemogućnosti kontrole. Također, dostupnost kocki je učinila to da tu masovnu zaluđenost promatramo kao nešto posve normalno i prihvatljivo, što je posve pogrešan pristup, s obzirom na rizik koji kocka nosi sa sobom. Kockanje je odavno izašlo iz okvira društveno-zabavnih aktivnosti, postalo je jedan veliki biznis u kojem su opsesivni kockari hrana drugima. U skladu s tim i država želi izvući korist iz te masovne pojave, te zato i imamo Zakon o igrama na sreću, kojemu je glavni cilj porez!

U svakom slučaju, kockarska manija je zavladala i u Konavlima. Sve više mladih (ali i starih) svakodnevno provodi vrijeme kockajući, trošeći živce, vrijeme i novac u potrazi za mogućim novčanim dobitkom. Udruga Cilipi. net kampanjom „Recite NE kockanju“, prvenstveno želi potaknuti ljude da se osvrnu oko sebe i da reagiraju na problem, želi ukazati na problematičnu narav kocke, na to da kocka, kad se izgubi kontrola, polako uništi čovjeka i njegov duh, a često i egzistencijalni život pojedinca!

Prenosimo

U prva 4 mjeseca 2009. samo od automat klubova država je zaradila preko 85 milijuna kuna, od kladionica preko 78 milijuna kuna, a na kasinima preko 14 milijuna kuna. U 2008. vlasnici automat klubova državi su uplatili preko 220 milijuna kn. (net.hr)