Drugarice i drugovi! Danas sam u jednom našem tjedniku pročitao slijedeću izjavu: „ Johnny trenutno uživa status koji nikad nije uživao, a to nema veze sa mozgom. Mi smo Johnnyja nogom u guzicu nabijali“, prenesenu iz usta poznatog specijalista za butt middle-kick, Jasenka „Jaje“ Houre. Neću biti Johnnyjev apologet, niti ću napadati Jasenka na muzičkoj osnovi. Samo ću pokušati rasčlaniti tko tu koga udara u stražnji ponos. Stavit ću se u Štulićevu kožu kako bih osjetio na koji je način moguće od Jasenka primiti butt middle-kick. Jasenko dolazi iz zloglasnog zagrebačkog kvarta Dubrava. Poznat je kao veoma rabijatna osoba, plamteće rudlave kose i klempavih ušesa. Njegova fizička građa je impozantna, vikok jedva preko 160 cm, netipično nježne muskulature za jednog odraslog čovjeka. Kao takav, stvarna je prijetnja za fizičko zdravlje svakome tko bi se sa njim uhvatio u koštac. Hajdemo sada ozbiljno. Takva građa nosi svoje prednosti.

Možeš se prošvercati u zoološki vrt kao osnovnoškolac, možeš se besplatno voziti autobusom, u gužvi neprimjetno uletiti u kino, dobiti džabalesku slatkač od tete u dućanu, glumiti u predstavi o onoj ljepotici koja se otrovala pojevši jabuku, itd. Naravno postoje i određeni nedostatci. Ne možeš kupiti cigarete, a alkohol bolje da ne spominjem, ne možeš polagati vozački, niti glasati na izborima, ne možeš posuditi pornić u videoteci, ne puštaju te u disko, a ručka u tramvaju ti je previsoko, itd. Razmišljajući o prednostima i manama niskog rasta (zavaljen u nesretnu Štulićevu kožu), postavljam si pitanje. Kako je Jasenko mogao ikoga mlatiti po guzici? Odgovor se nalazi u drugoj rečenici njegove izjave, a ključ je u prvoj riječi množine mi.

Tko smo to „mi“ druže Houra? Vas nekoliko, vas desetak? Kod svih šora jedan na deset, uvijek postoji i onaj dvanaesti učesnik. Obično je to osoba patuljasta rasta, ženskaste građe i klempavih ušiju od milja u narodu prozvan „Lešinar“. Lešinar čeka da ekipa masakrira onog koji je solo, onda on zadnji uleti i liječi svoje komplekse na polumrtvoj guzici žrtve.   

Tužno je vidjeti lava kako beživotno leži u rezervatu hladne Nizozemske, a još tužnije je vidjeti lešinara kako se gosti njegovim ostatcima.

Pljuni komentar

Pljuni komentar
Molimo Vas da se pridržavate teme. Frustracije i ispadi biti ce sankcionirani. Molimo Vas da ne spamate. Nedolicne komentare slobodno prijavite. Imajte na umu ove tocke poviše i uživajte na Cilipi.net-u. Hvala.
Ime:
E-mail
Web
Naslov:
BBCode:
Komentar:
Kod:*
	Zelim da me kontaktirate e-mailom u vezi novih komentara