 A što je danas nešto ljepo. Nijesam bijo raspoložen za velike filozofije nego sam se naslonijo na prozor, užego španjuletić, pustio Margaretu od Buca i Srđana i zvjerko po kauču. Napravijo sam ljepu điratu jutros s motorinom. Magistralom do Komaja, pa niz Crvike na put do Popovića. U Popovićima skrenuo za Pasjaču i dokotrjo se nekako dodoje, zapalijo španjulet na plaži. Idem nazad motor neće da upali. Jebemu rogač, mlatim po onoj kurbli, neće pa neće...
Nakon po ure upalijo ko nov i ajmo, put Radovčića, pa prema Pojicama, Mikulićima sve do Molunta. U Mikulićima neka manjica izletila na put, promislijo sam u "dobrotvorne" svrhe malo prikočit pa se surgat niz onu košćelu pa ako ne zginem uskočit u neku priču ali produžijo ja isto put Molunta, a ionako nijesam imo gumičina a gumičina glavu čuva, ne kaciga.
Popijo kafu u Kantora u Moluntu pa za zaputijo prema Grudi. Oni debili iz DVD-a Gruda polili put nečijem tako da sam umalo finuo u onoj njiovoj "fontani" - (čitaj; običnoj pipi ). Promislijo sam učinit put prema brdu ma nijesam, gore je sve dibje. Krstarijo malo kroz poje pa uz Vučje Ždrijelo u Sierre na pivu. Nijesam ni arivo kad eno Simona s nekakvim kalamučinama i mobitelima ko da radi u vipa na informacijama.
Popijo jednu pa u Pižula jednu pa se odozgor uputiju prema Kabriju i samo što nijesam vrata otvorio sjetio se da ga nema. Mogo sam ja tu i nastradat. Da sam upro o kvaku pa da me Caja avizo da nema više Kabrija. Enti đavla kad i promislim na to samo što mi ne krene niz nogavičinu.
Govorim sebi ajde kad je đirata idem baci oko što čine tubaši u Cavtatu. Babe u spenzi, babe u apotekama, babe u kafićima, babe u restoranima, babe u hotelima. Svuđe babe u pičku materinu, dobro ajde ima nešto našijeh u Delfina i Piccola i doje u Mihaela ali ima baba pun kurac. I što će sad mlados kad dođe u Cavtat, recimo neki mali Đuro iz Vodovađe ili Brotnica, petnest godina, diže mu se kad vidi čagja putem a kamoli neku Olgu iz Gdanjska ili Floret iz Garmišpartenkirhena (ne znam kako se piše ovo)
Ma on bi ga u tijem godinama u među stavio, a ovako more sjedit, pit čaj s nekom Elizabetom iz Northamptona i njenim gluhonijem mužem Jamesom koji je služio u britanskoj mornarici još za Napoleona ili more pročitat onaj predzadnji tekst pa ga mrknut kakvoj Konavočini, neđe na proplanku. I ondar naše velike turističke zajednice, info biroi, libri o statistike sve puni nekijeh zelenih pluseva, plavijeh zastavica, uspješnijeh sezona, a jadan mali Đuro put brda suva kurca.
Nazovi to uspješnim!
Godine kurcu prolaze a još nijesam jebo, ne dozvoli sudbo kleta, suva kurca da idem na nebo!
 Dodaj pod favorite (38) |  Citiraj sadrzaj clanka | Pregleda: 320
|
- Molimo Vas da se pridržavate teme.
- Frustracije i ispadi biti ce sankcionirani.
- Molimo Vas da ne spamate.
- Nedolicne komentare slobodno prijavite.
- Imajte na umu ove tocke poviše i uživajte na Cilipi.net-u. Hvala.
|
|
Kronike konavoske kunduričine 
Pljuni komentar
