|
S ugrizom poskoka prepješačio Velebit |
|
|
|
|
Administrator
|
|
Subota, 06 Rujan 2008 |
 ZADAR - Planinara Damira Bilića umalo je došao glave plan da u dva dana prijeđe Velebit jer ga je na planini ugrizao poskok. U
petogodišnjoj planinarskoj karijeri taj se Zadranin s njemačkom
putovnicom popeo na stotinjak vrhova, a ovo mu je bio prvi uspon na
Velebit. Prije avanture se informirao o planini i opasnostima koje na
njoj vrebaju...
Nakon osmosatne vožnje iz Njemačke u subotu rano ujutro uputio se od
Vratnika na sjevernom Velebitu prema krajnjem jugu planine, do izvora
Zrmanje. Nakon cjelodnevnog hoda velebitskim obroncima stigao je do
Rosijevog skloništa, gdje je prenoćio i drugog jutra krenuo prema
Šugarskoj dulibi.
- U Zavižanu su me upozorili da na
planinarskoj stazi često viđaju medvjede, pa sam odlučio nastaviti
šumskim makadamom. U jednom sam trenutku pogriješio put, pa sam našao u
drači. Već je bilo oko 20 sati i počelo se mračiti. Kako sam hodao,
često me je granje i trnje grebalo po nogama, no odjednom sam se počeo
jako loše osjećati i počelo mi se vrtjeti u glavi. Osjetio sam veliku
bol u nozi, koja je počela trnuti i naticati - priča Damir Bilić.
Za dlaku izbjegao lavinu
Damir je i u svibnju ove godine za dlaku
izbjegao smrt. Dok je planinario s dvojicom prijatelja u dolini
Taschach u austrijskom Tirolu, na njih se obrušila snježna lavina, koja
je pokosila njegovog kolegu, dok su on i drugi kolega pukom srećom
preživjeli. - Nas dvojica zastali smo kako bismo pritegnuli vezicu na
Helmutovom štapu, a Ulrich je produžio dalje. Ubrzo se prema nama
obrušila lavina širine tristotinjak te visine osam metara, koja se
kretala brzinom od oko 200 km/h. Nakon kratkog trka uspjeli smo izbjeći
njenu putanju, no progutala je Ulricha, čije je tijelo nakon 12-dnevne
potrage nađeno u ledenjačkoj riječici - kaže Damir Bilić. |
Kad
ga je počela hvatati nesvjestica, shvatio je da nešto stvarno nije u
redu. Pogledao je desnu nogu i vidio dvije rupice razmaka oko 7
milimetara.
- Odmah mi je bilo jasno da je to ugriz poskoka.
Srećom sa sobom sam nosio tablete vitamina C i cinka te kapsule ribljeg
ulja, pa sam ih odmah popio. Posegnuo sam za mobitelom, no njega nije
bilo – izgubio sam ga putem. Nije mi preostalo nego iz svega glasa
zvati pomoć. No nitko se nije odazivao, pa sam - prije nego što izgubim
svijest - htio što prije naći stazu, nadajući se da bi netko mogao
naići. Da stvar bude gora, čuo sam riku medvjeda, koji je mogao biti na
nekih 60-tak metara od mene - navodi planinar.
- Pomolio sam se
i pokušao krenuti dalje. Uspio sam naći markaciju i krenuo u potragu za
skloništem. Tako sam put za koji inače treba 15 minuta svladavao tri
sata. Napravio bih desetak koraka, srušio se i odmorio koju minutu.
Onda bih opet krenuo.
Bilić se na koncu ipak domogao skloništa u
Šugarskoj dulibi. Tamo je popio dosta vode i zaspao. Drugo jutro
ponovno mu je bilo loše - probudio se s gotovo upola manje snage.
-
Znao sam da moram dalje, pa sam se uputio prema Stapu. Opet sam
zalutao. Te sam noći prespavao u ruševnoj šumskoj kućici na Jelovoj
Ruji. U utorak sam ipak došao do Stapa i spustio se u civilizaciju, u
Tribanj Krušćicu - prisjeća se Bilić.
U četiri dana i 32 sata
hoda Damir Bilić je prešao 148 kilometra. Pokazujući trag zmijskog
ugriza, kaže da je vjerojatno imao sreću što ga je poskok ugrizao za
kost i što je u kesicama imao nešto manje otrova. Od prelaska Velebita
od sjevera prema jugu ipak nije odustao; kaže da će uskoro opet na
planinu.
 Dodaj pod favorite (26) |  Citiraj sadrzaj clanka | Pregleda: 291
|
- Molimo Vas da se pridržavate teme.
- Frustracije i ispadi biti ce sankcionirani.
- Molimo Vas da ne spamate.
- Nedolicne komentare slobodno prijavite.
- Imajte na umu ove tocke poviše i uživajte na Cilipi.net-u. Hvala.
|
|
|
Zadnja Promjena ( Subota, 06 Rujan 2008 )
|
Pljuni komentar
