Iz Pariza za Cilipi.net

---

Jednostavno pitanje s, vjerujte mi, kompliciranim odgovorom. Dopustite da Vam ispričam svoju priču, da Vam pružim priliku da pogledate Pariz mojim očima i da Vas barem djelomično upoznam s kulturom u koju sam se uspjela zaljubit. Dakle, krenimo...

---

Francuska je podijeljena na departmane, a Pariz je departman 75. Sastoji se od 20 arondismana (okruga). E, sad, kad sam ja došla – sljedeća činjenica mi je bila najzanimljivija (što se tiče strukture grada):  Louvre se nalazi u prvom arondismanu, a ostali ga okružuju spiralno u obliku kazaljke na satu (Asocijacija na puževu kućicu). Samim tim sam shvatila koliko je Louvre važan Parižanima. On je njihov stup ponosa i razlog zbog kojeg se milijuni turista godišnje slijevaju u njihov grad koji vam svakim svojim kantunom daje do znanja da ste sad na njihovom teritoriju. U Parizu živi 2,2 milijuna stanovnika, a ako u taj broj uključimo i predgrađa, broj se penje na čak 10 milijuna.

Što se tiče klime, pogodilo me sušno i vruće ljeto. Izlazeći iz aviona, zapuhnuo me vrući zrak. Saznala sam (od ljudi koji govore engleski) da su im česte «brzinske» kiše, ali da je snijeg užasno rijedak. (To me podsjetilo na naš Hvar). 

Doputovala sam tamo avionom. Let iz Zagreba je trajao 2 sata, a sletjeli smo na aerodrom Charles de Gauelle (kojeg lokalci zovu Roissy). Do centra Pariza se dolazi prigradskom željeznicom, odnosno RER-om. Čula sam za još jedan aerodrom (Orly), ali on više povezuje Pariz s ostatkom Francuske. Putovala sam s bratom pa je prvi mjesec našeg boravka protekao prilično mirno. Upoznala sam dosta ljudi, ali moram priznat da taj dio puta i nije bio baš zanimljiv – kao onaj drugi.

Sredinom srpnja, pridružili su nam se bratova cura i 2 njegova prijatelja.  Mislim da su došli baš dan prije najvećeg francuskog praznika – 14.7. – Dan pada Bastilje (Fetê Nationale). Tada za mene počinje putovanje života. Naravno, nisam mogla ostajat s njima sama u sobi pa bi ja pokupila ruksak, vodič i naočale i krenula u razgledavanje.

Ovo je moj TOP-5:

1. Moulin Rouge – Moj osobni No 1. Najpoznatiji cabaret. Cijene predstava su svarno visoke, ali to je nešto što ne zaboravljate.  U gradu postoji još takvih cabareta, ali ima još jedan s puuuno više erotike, a zove se Crazy Horse. Ako ikada odete u Pariz – nemojte mi se ni javljat ako ne posjetite njihov famozni cabaret.  (Šalim se, naravno, ali to je nešto što se isplati vidjet!)

2. Hotel de Ville – nisam bila sigurna da li da ga stavim na drugo mjesto pošto sam francusko gospodarstvo puno drukčije doživljavala, ali moram priznat da je zgrada posebna. Sjedište je pariškog gradonačelnika i  gradske uprave.  Ispred se cijelo ljeto igrala odbojka na pijesku ( a čujem da zimi bude klizalište)... Stvarno je cool.

3. Louvre – Ništa ne može dignut tlak čovjeku ko pogled na užasno dugu kolonu ljudi u sedmom mjesecu na 35 stupnjeva (ako ne i više).  Tako vam je tamo.  A moraš čekat u toj nesretnoj koloni da uđeš. Pa postaneš nervozan. A kad se napokon dočepaš ulaza, prospekta i kreneš u razgledavanje, shvatiš da tu ima svega. Inače obožavam umjetnost pa sam s guštom gledala. Kad mi se napokon ulio lažni osjećaj nade da možda i neću poginut čekajuć u redu da uđem u muzej – nađem se ispred slike Mona Lise...Majke mi, prvo mi je palo na pamet da se više nikad neću vratit doma! Veću gužvu nikad u životu nisam vidila, a dosta sam koncerata posjetila...

4. Champs Elysées – Dame moje, ako volite trošit lovu u najpoznatijim buticima na svijetu, ovo je vaša meka.  Najpoznatija pariška avenija koja će vas oborit s nogu i navest da uđete u trgovinu i upišete se na listu čekanja za neku torbicu. Ako je budete tražili –nalazi se  između trgova Concorde i Etoile. Ponesite svaku moguću karticu i novčanicu. Sretno!