...gradić koji podjednako vole turisti i domaćini. Prvi će ga svakako uključiti čak i u najkraći boravak u Tunisu, a drugi će onamo pobjeći od vreve i užurbanosti glavnoga grada. Sidi Bou Said za Tunižane je mjesto obiteljskog vikend-predaha ili romantične šetnje, a za turiste - obavezno odredište.

Ime je dobio po svecu iz 12. stoljeća koji je tu našao mjesto za promišljanje i smiraj života. Kad je umro, njegov je mauzolej postao mjesto hodočašća i oko njega se nedugo zatim počelo širiti naselje - Sidi Bou Said. Poslije, u 18. stoljeću, turski i tuniski bogataši otkrili su ljepote mjestašca, počeli na obroncima brda graditi rezidencije i dotjerivati ulice pa je grad pomalo počeo dobivati svoje tipično i danas diljem svijeta prepoznatljivo lice. No tek je dolaskom Barona Rodolphea d’Erlangera, Engleza koji je dvadesetih godina prošlog stoljeća u Sidi Bou Saidu sagradio rezidenciju (danas muzej), gradić postao i odredište europske umjetničke elite.

 Pjesnici i književnici, glazbenici i slikari (i slavni Paul Klee je tu boravio), svi su oni u ljepoti bijeloplavog gradića nalazili inspiraciju. Sidi Bou Said jedno je od rijetkih mjesta koja unatoč turističkoj vrevi i galami zadržavaju svoj šarm. I premda je riječ o samo jednoj, glavnoj i prilično strmoj uličici s nekoliko sporednih, ništa manje lijepih “rukavaca”, dolaskom na njen vrh nećete zažaliti napora uspinjanja jer se iz kavana i sa šetnice pruža veličanstven pogled na Tuniski zaljev i marinu Port Sidi Bou Saida. U nekoj od tipičnih kavana (a Café des Nattes je najpopularnija i najsnimanija) popit ćete tradicionalni čaj od mente ili kavu, no i u tim trenucima predaha pogled će vam kliziti na blistavo bijela pročelja, tirkizno plava vrata i prozore s pravom čipkom napravljenom od kovanog željeza.

Povijest kaže da je taj prelijepi make up Sidi Bou Saida stigao iz Andaluzije, te da su umijeće kovanja željeza i ukrašavanja kuća otamo donijeli Arapi koji su se tu naselili nakon što su bili protjerani iz Španjolske. Sve su kuće nalik jedna drugoj i sve su do umjetničke profinjenosti različite. U to ćete se najbolje uvjeriti u kući Dar el Annabi koja se također nalazi u glavnoj ulici. Ovorena je za posjetitelje, očarava ljepotom svakog detalja, a otkriva upravo taj nadahnuti spoj andaluzijske i arapske umjetnosti i arhitekture. Skrovitost i raskoš unutarnjih dijelova kuća, s atrijima i vrtovima koje zaklanjaju skromna pročelja.

 Niz ulicu, pogotovo tu jedinu i glavnu, gotovo u svakoj kući nalazi se trgovina suvenira, male prodavaonice proizvoda od kože, keramike, srebra i tu je, kao u košnici, stalni žamor nadmetanja trgovaca i kupaca. No iz Sidi Bou Saida svatko će ionako ponijeti uspomenu, makar u pamćenju kao nisku prelijepih slika. U Sidi Bou Said se ne dolazi u potrazi za odmorom. Ni na ljetovanje. Tu i nema hotela. No ono što je Kartaga za povjesničare, Sahara za avanturiste, a Muzej Bardo za ljubitelje umjetnosti te Hammamet, Sousse ili Djerba za turiste željne kupanja, to je Sidi Bou Said za sve one koji jednostavno tragaju za lijepim - biser Tunisa.

Govorimo Vam iz prve ruke jer smo i mi posjetili Tunis i krasno se proveli!