
Još nas samo dva dana dijele od dugoočekivanog datuma, kad ulazimo u kartonske kutije, vadimo sretnu penkalu i svu svoju nadu i očekivanja polažemo u taj jedan (dobitni) broj! Hoće li uslijediti promjene na bolje? Hoće li se izgradit pedijatrija? Hoće li djeca konačno dobiti park za igranje? Hoće li mladi dobiti multimedijalni centar? Hoće li Ćiro ponovo voziti? Što će bit s Konavoskim poljem, brdima, morem? Hoće li se stvarat objekti, institucije, nova radna mjesta? Hoće li se obnavljati i osmišljavati program očuvanja kulturne baštine? Hoće li sve udruge, društva, kolektivi dobiti novac za realizaciju vlastitih projekata koji unaprjeđuju društveni život zajednice? A što s golf terenima? Hoće li ići protiv volje naroda ili s narodom? Pitanja je milijun, a u 'njihove' odgovore sumjamo, što uopće nije nelogično s obzirom na općenitu situaciju u državi...